S obzirom da si prvi put na FEP-u, koja su tvoja očekivanja?
Očekujem
mnogo lepe energije na jednom malom mestu, koja će se dalje širiti. To je kao u
fizici, kada imaš nekakav izvor energije, on dalje odašilje talase koji šire tu
energiju... Upoznavanje novih ljudi, kvalitetno provedeno vreme i zaista jedno lepo novo iskustvo.
Koji je tvoj glavni kriterijum za ocenjivanje
predstava?
Ja
tražim dušu. Tokom studiranja, i kasnije tokom rada, pogledamo mnogo
predstava, u svakoj od njih mi je uvek bilo zanimljivo da tražim faktor X.
Mnoge predstave mogu da budu vrhunske po mnogim kriterijumima – dobra priča,
dobri glumci, dobra režija, ali da na kraju predstave ti kao neko iz publike ne
osetiš ništa. Tražim osećanja, pošto u ovom ludom vremenu, koje je samo sve
luđe i luđe, sve postaje običan proizvod, pa i filmovi i predstave, a proizvodi
retko kad mogu da izazovu neko dublje i iskrenije osećanje. Sama se trudim da
sve što radim, a i gledam, probudi emociju, a naročito neku lepu. Mislim da su to dragulji u današnje vreme, nažalost dragulja je sve manje, a nikako ne bih rekla da to tako treba da bude.
Šta ti vidiš svojim velikim zatvorenim očima?
Kada
zatvorim oči vidim da je zapravo sve vrlo lako i vrlo moguće, ali kada otvorimo
naše velike oči vidimo sve spoljne prepreke koje nas na kraju sprečavaju da
ostvarujemo ono što vidimo dok maštamo ili dok sanjamo. Meni je važno zaista ono što ja vidim, a vidim
more u kom mi svi zajedno plivamo, sastajemo se i rastajemo, šaljemo talase u
kosmos, a sve što bih ja volela je da mirno plovim.
No comments:
Post a Comment